Naše predstave
Ovdje možete naći osnovne informacije o nekim od predstava forum kazališta koje su nastale kroz godine rada s različitim zajednicama. Ovo je tek mali izbor predstava, te ćemo s vremenom stranicu dopuniti!

I'm not racist, but...
Predstava I'm not racist, but... je work in progress predstava forum kazališta koja je proizašla iz inovativnog spajanja kazališnih metoda, specifično onih kazališta potlačenih, s izgradnjom i organiziranjem zajednice, te podrškom za usvajanje hrvatskog jezika. Dio grupe koji je bio aktivniji u programu Kazališnog jezika odlučio je prikazati predstavu koja bi govorila o nekim problemima s kojima se susreću stranci (tražitelji azila, migrantski radnici, nositelji međunarodne zaštite) u gradu Zagrebu, u kojem svi žive. Sama predstava se sastoji od četiri dijela: u prvom se kroz simbolički kor prikazuje funkcioniranje sustava koji kroz uskraćivanje resursa stvara podjele u društvu. Prvi je dio reflektiran u zadnjem u kojem se vraća makro-slika društva, specifično države i njenih represivnih aparata. U drugom i trećem dijelu umjesto makro-pogleda spuštamo se u življena iskustva koja donose glumci, i kojima je prikazan cijeli niz konkretnih situacija opresije - od mikroagresija, kolutanja očima i vrijeđanja, do odbijanja najma stana ili kršenja radničkih prava.
Lakši put
Lakši put se bavi problemom pristupa kvalitetnom obrazovanju za djecu romske narodnosti. Predstava počinje s prikazom povijesnih nepravdi i diskriminacije koje su dovele do trenutnog stanja - u Međimurju većina djece pohađa segregirane razrede, u srednjoj je školi samo 30% romske djece, na fakultetu njih tek 0.5%. Predstava prikazuje konkretne probleme u školovanju (inojezičnost, diskriminaciju, stavove nastavnika i lokalne zajednice) koji doprinose ovoj slici.

Samo pas
Predstava "Samo pas" nastala je u sklopu foruma u kvartu, u mjesnom odboru Volovčica. Radnja prati protagonisticu Anu koja nakon što je sudjelovala na tribini o zaštiti životinja primjećuje kako je susjedov pas već dugo vremena vezan u dvorištu, do te mjere da mu je lanac već urastao u kožu na vratu. Pokušava razgovarati o tome s vlasnikom psa, no on ne vidi problem - za njega je pas upravo to - vlasništvo. Poziva i komunalno redarstvo i veterinarsku inspekciju, koji imaju u svojoj jurisdikciji mogućnost da nešto poduzmu, no oni se oglušuju. Na poslijetku piše i prijavljuje policiji, što joj donese tek prijetnju da će ona sama završiti s prijavom.
