OTVORENO PISMO

OTVORENO PISMO

zastupnicima Hrvatskog sabora i institucijama Republike Hrvatske

Grupu Kazališni jezik* čine osobe različitog administrativnog statusa. Neke_i od nas posjeduju državljanstvo RH, neke_i su u Hrvatskoj u različitim statusima - kao tražitelji azila, strane radnice, volonteri, izbjeglice. Godinu dana nalazili smo se svaki tjedan kako bismo učili hrvatski jezik, razmjenjivali iskustva, družili se i zajednički stvarali. Stvorili smo predstavu legislativnog kazališta koja govori o rasizmu, ksenofobiji i islamofobiji, te kroz proces rada na njoj i kroz javne izvedbe došli do niza prijedloga koji bi mogli poboljšati živote svih nas. Naime, pitanja kojima se bavimo ne vidimo samo kao probleme stranaca, već kao probleme čitavog društva: smatramo da svatko od nas ima odgovornost da napravi sve što je u njenoj ili njegovoj moći, iz one društvene pozicije koju zauzima, jer nitko od nas nije slobodan_a dok svi_ nismo slobodni_e.

Legislativno kazalište jedna je od tehnika iz arsenala kazališta potlačenih, intrigantna i inovativna tehnika teatarske izvedbe koja vuče korijene iz participativnog teatra. Riječ je o kazalištu s jasnom političkom svrhom: poticanje dijaloga i promišljanja o društvenim, političkim i zakonodavnim problemima odozdo, na inkluzivan i participativan način, koji omogućuje sudjelovanje osobama kojih se legislatura direktno tiče. Augusto Boal, brazilski dramaturg i redatelj, razvio je ovu metodu u drugoj polovini 20. stoljeća s ciljem da temeljitije angažira publiku i potakne ih da razmisle o zakonima i političkim pitanjima koji utječu na njihov svakodnevni život.

Osnovna zamisao legislativnog kazališta jest ta da se kroz interaktivnu izvedbu publici omogući da preispita postojeće zakone, da promišlja o njihovoj pravičnosti, pa čak i da predloži nove zakonske mjere i o njima raspravlja. U samoj izvedbi, glumci se pojavljuju u ulogama koje ilustriraju situacije povezane s konkretnim društvenim pitanjima, dok publika ima priliku intervenirati, pokušati utjecati na ishode situacija i predlagati zakonodavne promjene kako bi riješila probleme prikazane na sceni. Ova interakcija između publike i izvođača stvara prostor za kritičko razmišljanje o postojećim zakonima te potiče građane da preuzmu aktivnu ulogu u oblikovanju društva. U okviru projekta Kazališni jezik, tema koji su polaznici radionica (23 osobe migrantskog porijekla) donijeli iz svojih življenih iskustava pokazuje kako su rasizam, ksenofobija i islamofobija duboko ukorijenjeni kako u svakodnevnim interakcijama, tako i u zakonskim okvirima.

Ovim dokumentom želimo okupiti iskustva sudionika projekta, kao i ponuditi konkretne ideje koje bi mogle strukturno olakšati život osobama migrantskog porijekla u Hrvatskoj.

ZAPOŠLJAVANJE

Mnogima od nas pravo na boravak i rad u Hrvatskoj direktno ovisi o zaposlenju. Ukoliko izgube posao, osobe u takvoj situaciji moraju unutar petnaest dana naći drugog poslodavca koji će za njih tražiti radnu dozvolu. Kako bi se ishodovala radna dozvola za građane trećih zemalja nužno je napraviti test tržišta u HZZ-u, dobiti pozitivan odgovor i pokrenuti proceduru - sve zadaci koje poslodavac mora napraviti nakon što je već stupio u kontakt i želi zaposliti radnicu_ka. Petnaest dana nije dovoljno vremena za sve to. U toj situaciji osobe su često prisiljene pristajati na neisplate plaća, maltretiranje na radnom mjestu i loše radne uvjete, budući da u suprotnom moraju napustiti zemlju, što ih de facto stavlja u ropsku poziciju. Stoga predlažemo: DA SE RADNA I BORAVIŠNA DOZVOLA IZDAJU NA MINIMALNO GODINU DANA, BEZ VEZANOSTI ZA UGOVOR O RADU

Neki od nas su pak u statusu tražitelja_ica azila. Dok osobe čekaju odgovor, nakon prva tri mjeseca, zakonski imaju pravo na rad. S obzirom na prekapacitiranost prihvatilišta za tražitelje azila zaposlenje bi omogućilo dostojanstveniji život i bržu integraciju. Problem je, međutim, to što osobe često imaju velike probleme s radom u vlastitoj struci - od nepoznavanja jezika do problema s priznavanjem stečenih kompetencija i prekarnog administrativnog statusa - te kao jedno od privremenih rješenja predlažemo:

PREKVALIFIKACIJSKE TEČAJEVE ZA TRAŽITELJE AZILA

Svi smo se u nekom našli u situaciji da smo trebali tražiti svoja radna prava - kako bismo provjerili pravo na dane godišnjeg odmora, bolovanja ili materijalna prava. Ukoliko imamo sreće, poslodavac će biti na našoj strani i automatski riješiti situaciju u našu korist. U suprotnome, potrebno je da znamo svoja prava - kroz konzultacije sa sindikatom, pravnicima ili istraživanje zakona i propisa. Takve su situacije iznimno zahtjevne za sve, ali posebice za one od nas koji se prvi puta susreću s hrvatskim sustavom, i koji, čak i ukoliko govore hrvatski jezik, ne razumiju pravni žargon. Susreli smo se s očitim i direktnim kršenjem radnih prava: neisplate plaća, davanja dokumenata na hrvatskom jeziku na potpis bez mogućnosti prevođenja kako bi osoba razumjela što potpisuje, maltretiranja, nepravedni otkazi ugovora o radu. Stoga predlažemo:

BESPLATNU PRAVNU POMOĆ IZ DOMENE RADNOG PRAVA, S POSEBNIM NAGLASKOM NA ZAPOŠLJAVANJE STRANIH RADNIKA_CA

ZDRAVSTVO

Mnogi_e od nas nalaze se u situaciji zdravstvene nesigurnosti. Iako osobe u statusu izbjeglica imaju pravu na zdravstvenu zaštitu kao i državljani RH, u praksi se nerijetko događa da zaposleni u sustavu zdravstvene skrbi nisu upoznati s principom refundacije troškova direktno preko Ministarstva. Posebne probleme stvara činjenica da postoji iznimno malo prevoditelja i medijatora koji bi mogli posredovati u ostvarivanju zdravstvene skrbi za osobe iz drugih kultura, koje ne govore najbolje hrvatski jezik. Zato predlažemo:

PREVODITELJE I KULTURNE MEDIJATORE U SUSTAVU ZDRAVSTVA

Ukoliko ne rade ili se ne nalaze u posebnom statusu stranci su obavezni plaćati obavezno zdravstveno osiguranje. Na tom planu postoji nekoliko problema. Prije svega, stranci su u obavezi platiti pristup obaveznom zdravstvenom osiguranju u iznosu od 12 mjesečnih premija OZO - za vrijeme koje nisu uopće proveli u RH niti koristili usluge ZO. Taj novac oni pritom ne mogu koristiti ni kao polog, tako da iz njega pokriju mjeseci kada nisu u stanju pokriti iznos mjesečne premije. Uz to, iznos mjesečne premije povećava se iz godine u godinu i isti je za studente i nezaposlene kao i za osobe koje jesu i one koje nisu u braku - bez obzira na to što navedene razlike u statusu najčešće podrazumijevaju i bitne razlike u primanjima i položaju. Zato predlažemo:

ISTI PRISTUP OBAVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU ZA SVE BEZ OBZIRA NA ADMINISTRATIVNI STATUS

Neki od nas, bez obzira na status, nemaju osiguran pristup liječniku - zbog lista čekanja, malog broja liječnika primarne zdravstvene zaštite ili nemanja zdravstvenog osiguranja. Budući da vjerujemo kako je pristup zdravstvenoj skrbi univerzalno ljudsko pravo, predlažemo:

OSNIVANJE BESPLATNE AMBULANTE KOJOJ MOGU PRISTUPITI SVI, BEZ OBZIRA NA ADMINISTRATIVNI STATUS I NE/POSJEDOVANJE ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

INFORMIRANJE

Mnogi od nas susreću se sa situacijama u kojima rješavanje administrativnog statusa postaje posao koji zahtijeva puno radno vrijeme i visoke kvalifikacije kakve često nemamo. Različite javne službe traže različite podatke i dokumente koje je nerijetko teško i skupo nabaviti, čak i onda kad razumijemo što je to točno potrebno (što nije uvijek slučaj, budući da često dobijamo kontradiktorne informacije od istih službi ili čak i istih osoba). Posebno je to teško u situacijama u kojima je već i jezik prepreka; u nekim slučajevima nametnuta je i nepotrebna jezična barijera, kao kod priznavanja strane vozačke dozvole. Zato predlažemo:

U SVIM JAVNIM SLUŽBAMA TREBA OSIGURATI LETKE S OSNOVNIM INFORMACIJAMA O TRAŽENIM DOKUMENTIMA, NA VIŠE JEZIKA

Ipak, čak i kada postoje jasne informacije, iskustvo nas uči da osobe koje rade u javnim službama nisu upoznate sa specifičnostima s kojima se susreću osobe različitih administrativnih statusa, kao i da su mjesta državne i javne službe također mjesta na kojima smo iskusili strukturni i direktni rasizam, ksenofobiju i islamofobiju, zato predlažemo:

OSNIVANJE UREDA U KOJEM BI NA JEDNOM MJESTU BILO MOGUĆE DOBITI INFORMACIJE, PODRŠKU, ZAŠTITU I PRAVNE SAVJETE BEZ OBZIRA NA ADMINISTRATIVNI STATUS OSOBE

STANOVANJE

Problem priuštivog stanovanja problem je većine nas: dovoljno je reći da je Zagrebu potrebno izdvojiti 40-50 % prosječne plaće za najam i režije. Većina nas, pritom, zarađuje puno manje od prosječne plaće. Zato predlažemo:

GRADNJU STANOVA U DRUŠTVENOM VLASNIŠTVU

Svjesni smo da je ovo dugoročan korak, kao i da svi ne uživaju privilegiju čekanja. Mnogima od nas rješenje stambenog pitanja potrebno je odmah, a priuštivih stanova gotovo i nema na tržištu. Zato predlažemo:

UVOĐENJE GORNJE GRANICE NAJAMNINE (KONTROLIRANU NAJAMNINU)

Uz probleme zajedničke svima, mnoge se od nas pri najmu stana suočavaju s rasizmom, ksenofobijom i islamofobijom. Nekima od nas rečeno je da se stan ne iznajmljuje Crncima ili muslimanima. Mnogima su telefoni spušteni čim su progovorili engleski. Stoga predlažemo:

UVOĐENJE POSREDNIČKIH AGENCIJA KOJE NE BI SMJELE OTKRITI NACIONALNOST / IME NAJMOPRIMCA KAKO BI SE OSIGURALO POŠTIVANJE ZAKONA O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJE

INTEGRACIJA

Integraciju razumijemo kao višesmjerni proces višestruke transformacije zajednica u dinamičnom višekulturnom društvu. Kako bi osigurali uvjete za integraciju važno je razumjeti strukturne nejednakosti i osigurati dostojanstvenu egzistenciju svima, bez obzira na administrativni status. Vođeni tom mišlju, uz sve ostale navedene prijedloge koji su nužni za ublažavanje strukturnih nejednakosti, predlažemo i:

JAVNE KAMPANJE PODIZANJA SVIJESTI O POSTOJEĆIM PROBLEMIMA I O PREDNOSTIMA MULTIKULTURNOG DRUŠTVA

BESPLATNE TEČAJEVE HRVATSKOG JEZIKA DO B2 RAZINE

STVARANJE ZAJEDNIČKOG JAVNOG DRUŠTVENOG PROSTORA - INTERKULTURNOG DRUŠTVENOG CENTRA

UKLJUČIVANJE OSOBA MIGRANTSKOGA PORIJEKLA U POLITIČKI ŽIVOT ZAJEDNICE * Projekt je financiran u sklopu poziva za male projekte Fonda za aktivno građanstvo s 13.782,62 EUR, traje od 1. 10 2022. do 30.09.2023. Kontakt osoba: Josipa Lulić, ckp.pokaz@gmail.com.